subota, 10. studenoga 2012.

SMRT AKNAMA iliti LIJECENJE AKNI


Prije cca 10 mjeseci imala sam takav napad akni (sto je kod mene zaista rijetkost, nisam s njima imala problema cak ni u pubertetu), koji su uzrokovale hormonalne promjene i predugo nosenje makeup-a u toku dana, dakle od 8 ujutro pa nekad i do ponoci. To se nije desavalo mojom voljom, ali poslovne obaveze su okupirale cijeli moj dan u to vrijeme, tako da nisam imala izbora. 
Kad su se obaveze malo smirile, mogla sam nositi makeup onoliko koliko bi trebalo, ali moja koza vise nije bila ista (citaj: bila je grozna).  
Posegnula sam za svojim starim prijateljem zvanim Benzoyl Peroxide, koji me je uvijek spasavao kad bih imala koju aknu na licu, ali ovaj put je bilo nemoguce koristiti ga na nacin na koji sam ga inace koristila, dakle, na samu aknu.
Onda sam otkrila web site acne.org, cije tretmane preporucuju i mnogi YouTube makeup gurui, i zaista ali zaista je to bio pun pogodak.
Nisam narucivala njihove proizvode, nego sam koristila proizvode  dostupne na nasem trzistu, i rezultat je bila cista koza – bez akni.

Sustina ovog tretmana je slijedeca:

1.     Temeljito ciscenje lica – s obzirom da je ovaj post posvecen prvenstveno zenama, jer sumnjam da muskarci citaju blogove koji su makeup related, prvo skinite makeup s lica (cime ga vec skidate) i cleanserom operite lice.
Uopste mi nije jasno kako neko moze ocistiti lice mlijekom za cisnjenje, nanijeti tonik i kremu za lice. Ja bih se osjecala grozno, no water – no life – no sleep – no makeup. Podvlacim, oprati lice cleanserom. Ja sam koristila Neutrogena Visibly Clear 2 in 1 wash mask , koji je inace moj standardni cleanser. Sadrzi salicilnu kiselinu, koja je neprijatelj akni, a koristi se za pranje lica i kao maska za lice.



2.    Nanosenje Benzoyl Peroxida 5% gel - (na nasem trzistu je dostupan Benzaknen, ja ne znam ni za kakav drugi, i to 2,5%, 5% I 10%).  Nas interesuje samo ovaj od 5%.  Prvi dan-dva nanosite kolicinu od pola (duzine) prsta koju rasporedite na cijelo lice, ali trik je u tome da nanosite BP na jednu po jednu oblast lica jer se on jako tesko blenda. Tesko se upija u kozu, i ovom koraku je vazno posvetiti dovoljno vremena. Treci i ostale dane koristite kolicinu jednog prsta. Poslije dvije sedmice (ako izdrzite toliko/ako imate potrebe za tom duzinom tretmana) prelazite na kolicinu od dva prsta. Ja sam izdrzala sedam dana, pa sam jos 3-4 dana koristila BP na samoj akni, i to je zaista bilo dovoljno za sav onaj haos na mom licu od kojeg su poslije tretmana ostali samo oziljci, da ih nazovem tako. Moram napomenuti da poslije ovog tretmana (bar je u mom slucaju bilo tako) i oziljci brze zamladjuju.



3.     Nanosenje kreme za lice – krema koja vasoj kozi inace najbolje odgovara je vjerovatno najbolja opcija (moj izbor je L’oreal Triple Active krema za normalnu/kombinovanu kozu). Mada vam se nece ciniti tako, svaka krema ce vam se ciniti neodvoljno masna/kompaktna/hranljiva,jer ce vamkozabiti jako suha i dehidrirana. I perutace se, jako ce se perutati, a puder na vasem licu ce izgledati grozno. 
Sjecam se da mi je rodjak tinejdzer jednom prilikom rekao da mu je koza poslije Vichy linije protiv akni bila takva da je izgledao kao starac.
Sjetila sam se toga kad god bih se pogledala u ogledalo u tih sedam dana koliko je trajao moj tretman. Zaista sam izgledala kao starica.
Prvi dan je sve ok, drugi dan se vec osjeca zategnutost koze, a ostalih 5 je bilo nocna mora. Ali ne trebate smijete odustati, jer to je znak da ste na dobrom putu! Ispod 7 dana nema odustajanja ili nema ni rezultata.



Vjerujte da se isplati. Nema skupih tretmana u kozmetickim salonima, koji obicno dugo traju, i obicno ne daju rezultate – samo malo strpljenja, i stvari koje vjerovatno vec imate u svom kupatilu.
Benzoyl Peroxide 5% gel se moze kupiti u apotekama po cijeni od cca 8 KM (30 g), Neutrogena cleanser se moze kupiti u svim drogerijama i hipermarketima po cijeni od 10-ak KM (150 ml),  a L’oreal Triple Active krema se takodjer moze pronaci u drogerijama/hipermarketima po cijeni od  cca 12 KM (50 ml).

Svima vama koji se odlucite na ovaj tretman drzim fige – imajte vjere u sebe i imacete cistu kozu. 

subota, 9. lipnja 2012.

GET TO KNOW ME (TAG by Stylish Geekette)




Ovaj post je nastao kao posljedica taga Stylish Geekette, koja je tagovala sve nas koje pratimo njen blog da napisemo svoju verziju istog. A bilo bi nepristojno odbiti, zar ne? :)

U njemu cu nastojati objediniti par stvari o sebi koje zelim podijeliti s vama.

Krenucu redoslijedom bez ikakvog redoslijeda, kako mi sta bude padalo na pamet.

Ovo je mojih forever 21: 

1. Skupljam aplikatore od starih maskara - jer sam se x puta uvjerila da se zna desiti da maskari “a” hiljadu puta bolje odgovara aplikator maskare “b” ili “c”.

2. Luda sam za velikim psima – oni su velike mazne bebe koje, iako djeluju strasno, mnogo vole da se maze ma koliko godina imali, vole da se ceskaju, gnjave, da im se tepa, prica, i samo gledaju u vas onim smedjim okicama, a vama dodje da ih pojedete koliko su slatki. Moj pseci prijatelj je sarplaninac, koji je istovremeno toliko pametan i toliko smotan, da se raznjezim i kad pricam o njemu. Veliki psi su dobri cuvari, pogodni za vas samo ako zivite u kuci, jer oni nisu za drzanje u stanu, dobri su prijatelji, ponasaju se jako zastitnicki i vole djecu. Samo nikad nemojte pred njima mnogo maziti djecu jer su jako ljubomorni, ne kaze se dzaba “ljubomoran kao pas”. 


Dobri su slusaci – slobodno im se izjadajte za sve sto vas muci, uvijek ce vas saslusati i sve razumiju, a vi ste za njih uvijek u pravu. 
Ne volim one pekinezere, pudle, smizle, ne vidim  svrhu drzanja takvog psa. Ako bas volite minijaturice, odlucite se za maltezere, oni su bas dusice. Nisu nimalo prgavi. I da, ne volim pse sa plavim ocima. Jednostavno, toliko djeluju hladno da cak ni ja, kao veliki zivotinjoljubac, nikad nemam zelju da ih pomazim.

3. U proslosti sam za sebe govorila: “Nas cetiri” - jer sam u horoskopu blizanci – i u znaku i u podznaku. Sad sam starija i ozbiljnija pa to vise ne govorim. Ali sto se mene tice,vrijedim za cetiri :D
I ne shvatam zasto ljude toliko vrijedja kad neko voli sebe. Ma volim ja i druge. Ko ne voli sebe – ne voli ni druge ljude, 100%. Kompleksi poticu od nedostatka ljubavi prema sebi i vjere u sebe.
I ne volim onu pricu:”Zaboli mene uvo za sve ljude na svijetu”. Sto zivis? Rokni se odmah. Ionako vjerovatno neces nikome nedostajati takav kakav jesi. Pitam se sta nam se to desilo kad smo postali tako hladni prema drugima. Tako hladni da nas tudja nesreca vise raduje nego nasa sopstvena sreca.
Ja bih najradije sjela i isplakala se kad cujem na Dnevniku da je poginulo 200 rudara u Kini. Ali sta bih postigla s tim? Ne mogu pomoci ni njima ni njihovim porodicama. Zato jednostavno promijenim TV kanal.

4. Najdrazi nadimak koji imam - (a imam ih million) je upravo onaj koji mi je dao moj dragi, a to je “mali racunovodja”, koji je nastao kao proizvod njegovog igranja sa mojim telefonom, kada me uslikao i dodao okvir na sliku – stol zatrpan papirima, debele naocale i brkove – i tako je nastao mali racunovodja. J
Ne znam da li se to desava svim osobama moje profesije, ali ja zaista imam profesionalnu deformaciju i sve uvijek preracunavam, sve troskove zapisujem i na kraju mjeseca pravim obracun troskova.
I can’t help myself. Ali za cudo Bozije mrzim matematiku. I uvijek jesam.

5. Dobro pamtim detalje - dakle, dobro pamtim, a ne dobro primjecujem . Nekad i ne primjetim nesto odmah, ali se sjetim toga nakon par dana. 
Ili bolje receno – dobro sam pamtila prije trudnoce. Sad sam posenilila. Totalno. Ne samo da zaboravim sta mi je neko rekao nego zaboravim i da mi je uopste rekao. Zaboravljam kljuceve, informacije, imena ljudi, cak i rijeci. Ludilo. 
Ranije sam se sjecala i koju vrstu cokolade voli neko s kim sam jednom u zivotu razgovarala. Totalna suprotnost.

6. Imam mnogo lica – ali ni jedno nije zlo i pokvareno. I vjerujem da ih svaki covjek ima. 
Jedno lice kad smo sa osobama koje volimo, kad zaista mozemo u potpunosti biti ono sto jesmo, drugo lice kad situacija zahtijeva da se ponasamo zrelo, ozbiljno i profesionalno, gdje nikako ne bi islo da pokazemo svoju istinsku neozbiljnost, trece lice kad smo u drustvu ljudi koje bas i ne volimo, ali iz pristojnosti i dobrog odgoja se moramo smjeskati i biti ljubazni itd.

7. Novine citam straga - nekako volim da procitam ono najzanimljivije , a za ostalo ako ostane vremena. Knjige citam k’o i svi noramlni ljudi. Jedino jos nisam probala film gledati straga, ali mozda i to probam. Sigurno bi bio pravi izazov. :D

8. Totalno sam apoliticna - nikad nisam glasala na izborima, niti namjeravam.

9. Ne volim se javljati na telefon – mrzim zvuk telefona, najezim se kad zazvoni. Pogotovo fiksni telefon. Ne volim zvuk alarma koji me ujutro budi, jer kako je krenulo, zamrzicu sve pjesme. Automatski prestanem voljeti pjesmu koja je zvuk mog alarma.

10. Moj zivotni moto je nekako oduvijek bio – Ko voli nek’ izvoli, ko ne voli nek’ poljubi i ostavi. Nikad se nisam zeljela mijenjati ni zbog koga. Jedina osoba koja me uspjela djelimicno (ali nabolje) promijeniti je moj dragi. I moram reci da je bilo vrijedno svega. Jednostavno, imam svoja uvjerenja i principe, pa kome se ne svidja nek’ produzi dalje. Od 6 milijardi ljudi na svijetu, sigurna sam da ce naletjeti na nekoga ko ce mu bolje odgovarati.
I spadam medju one koji vise vole biti sami nego u losem/bilo kakvom drustvu. Pomno biram prijatelje, i moram reci da su moji prijatelji zaista posebni ljudi. Ne zato sto ja mislim da sam nesto posebna, ne, nego zaista volim biti okruzena posebnim ljudima.

11. Djetinjasta sam.  i hvala dragom Bogu pa sam nasla i svoju drugu djetinjastu polovinu.  

12. Tvrdoglava sam, lahko se iznerviram. i prodje me za sekund. Nekad ranije, kad bih se nesto svadjala sa mamom, ona mi samo ubaci kockicu cokolade u usta i ja mirna k’o bebica.

13. Kad stojim na semaforu, cesto me muci pitanje: Gdje svi ovi ljudi idu? Kakve obaveze oni imaju, gdje toliko zure, da li ih neko ceka kuci? Da li su napravile rucak? Koja je njihova zivotna prica, da li su nesretno zaljubljeni? Ljudi mi u tom momentu postaju kao mravi, svako juri na svoju stranu, niko ne obraca paznju ni na koga. Kao da samo oni postoje. Fascinantno.
Osim toga, ljudima koji razgovaraju na ulici (ili bilo gdje) volim dodjeljivati dijaloge, e to mi je posebno zanimljivo. Ja sam prava mala parodija na zivot. :D

14. Nervozna sam kad radim – kad se moram skoncentrisati na nesto, ne volim da me bilo ko bilo sta zapitkuje, jer grizem. I ne podnosim kontrolu, ne volim da mi bilo ko visi nad glavom. Kad zavrsim, pogledaj. Now – back off!!!!

15. Svako jutro kad se probudim kazem suprugu: “Zamisli da je nedjelja!” 
Cak i nedjeljom. Ne znam, mrzim rano ustajanje. Doduse, nekome 7:45, 8:00 nije rano ali meni eto jeste.

16. Volim slatkise i voce – volim zdravu hranu, I trudim se jesti sto je moguce zdravije, ali kad vidim nesto slatko, pojela bih ga i da je bojni otrov. To mi je najveci porok. Ne pijem alkohol, ne pusim, ne jedem salamu, ali bih pojela sve umotano u cokoladu. Sreca pa i voce volim podjednako, pa balansiram.

17. Ono sto najvise mrzim kod sebe je pristojnost - koliko stvari nekad pozelim izgovoriti, ali jednostavno ostanem nijema. Bez obzira koliki ja temperament bila, taj neki stid me sprjecava da kazem neke stvari. Nekad me nije briga hocu li uvrijediti nekoga, cak zelim posteno da ga izvrijedjam, ali to ne ucinim zbog djevojke/majke/sestre/prijateljice te osobe. I mrzim to kod sebe. Tesko je biti fin :) Zaista.

18. Ono sto najvise volim kod sebe je suosjecajnost.
Ali zaista, moja empatija je toliko iskrena,  da se nekad glupo osjecam zbog toga. I uvjerena sam da je empatija generalno izrazenija kod ljudi koji imaju pse/odrastu sa psima. Nisam citala nikakvo istrazivanje o tome, niti mi je to potrebno. Jednostavno znam.

19. U sestom sam mjesecu trudnoce - i ne plasim se porodjaja. Bar ne jos uvijek. Uz Boziju pomoc sve ce biti u redu. Trebam li naglasavati da mi je ovo prva trudnoca? 
Ne zelim da mi suprug bude prisutan na porodjaju, i ne shvatam zene koje to zele. Jednostavno, zene su danas previse razmazene. 
Nikad u ovih nekoliko mjeseci nisam probudila dragog u sred noci trazeci da mi kupi nesto jer mi se bas sad jede. Zapravo ga nisam nikad poslala da mi ide nesto kupiti ni u sred dana. Kad nesto vidim,  tek mi se onda jede, i tek onda kupim. Ili sutradan. Nece nigdje pobjeci, u cemu je stvar?!?
Zene su zaista pravi mali foliranti, u to sam se 100% uvjerila. J
Ali u ratu i trudnoci sveee je dopusteno.

20. Prilicno sam zelena - ali ne kao “mlada i zelena” nego kao “think green”.  J
Nije da sam sad opsjednuta brigom o svijetu i ekologiji, ali se trudim sto vise ponasati se u skladu sa prirodom, cuvati okolis onoliko koliko  je u mojoj moci, i pustiti da priroda cini svoje. 
Ali nisam protiv nosenja krzna i koze, i sama nosim i jedno i drugo. Svaki pripadnik bilo koje monoteisticke religije zna da je ubijanje zivotinja radi hrane i odjece dozvoljeno. Cak i naredjeno. Nisam za masovno ubijanje, da se razumijemo, ljudi zaista pretjeruju sa kolicinom mesa koje jedu, a trebali bi svoju ishranu bazirati na biljnoj hrani jer mi u sustini i jesmo biljojedi. A meso jesti tek ponekad, ali sta se moze kad je ovaj svijet naopak. Pa svi idu iz krajnosti u krajnost.
Ali mi dodje zlo kad se jedna Pamela Anderson bori za prava zivotinja sad kad je pronosala sve od chinchile, 101 dalmatinca pa sve do kratkodlake prdilice. I slicne njoj. Ili kad zagovaraju golotinju umjesto krzna ili koze, kako bi spasili jadne zivotinje. Nije ni cudno sto je covjecanstvo otislo u lijepu, a tinejdzerke pod uticajem marketinskih propagandi i ljepotica  sa naslovnih strana hodaju gole ulicom uvjerene da je to ok. Znam, i ja sam bila tinejdzerka jednom.
I onda se pitaju zasto ih muskarci tretiraju tako kako ih tretiraju. Ali nisu one krive. 
Krivi su oni koji im to namecu kao nesto sto je in, urbano isl. (a ne daj Boze danas ne biti urban)
A one suvise “zelene” da bi to shvatile, pa eto ti.
Mrzim, ali mrzim licemjerje, ne mogu ga podnijeti. I nepravdu. Place mi se od pomisli na to dvoje.

21. Kad je muzika u pitanju, volim mnogo toga. House za izlaske, klasiku po kisi, Marleya za vrijeme lijepih, suncanih dana. I naravno Djoleta, kao sto sam vec komentirala na postu Stylish Geekette, izgleda da sve makeup blogerice vole njega. Za mene je muzika stvar osjecaja, pa samim tim i stvar raspolozenja. Kad sam neraspolozena, ne slusam muziku uopste. Nervira me.


subota, 28. travnja 2012.

Poneko slovo o puderima

Prije svega, sorry, moj MacBook nema integrisane afrikate na tastaturi, a meni se ne da na svakoj drugoj rijeci saltati izmedju jezika, tako da cu pisati ovako, bez c,c,dz,d,s, i z :D.

Mislim da nema smisla pisati o tonovima i podtonovima pudera, o brandovima, vrstama i teksturama pudera jer to je toliko puta ispisano po razlicitim blogovima. Ne volim ponavljati ono sto je neko drugi vec rekao, a pogotovo nesto o cemu je pisano milion puta.

Danasnja tema se odnosi prvenstveno na tri stvari:

1. koliko pudera posjedujemo u svojoj kolekciji, i sta smo nekad koristile,
2. koliko pudera koristimo (kolicinski, na licu), i
3. koliko pudera zaista trebamo (isto).

Interesantno da to pise neko ko ima 7 6 pudera u neseseru. A sigurna sam (tj. pouzdano znam) da vas ima i daleeeeko "gorih".

Pa da pocnemo kroz historijat:

- puder sam prvi put nanijela na lice u 8. razredu O.S., na maturi. Bio je to neki Deborah puder, vrsta cream to powder foundation;

- puder sam pocela koristiti nekad u 2. razredu S.S. (ne sjecam se koji), ali mi je u to vrijeme bocica pudera trajala po godinu dana i vise, nakon tog pudera sam koristila Oriflame T-zone ili tako nesto, koji je bio zaista savrsen puder za moje godine;

- probala jos par pudera, bila nezadovoljna nakon jednog nosenja, sve proslijedjivala prijateljicama isl.;

- kad sam krenula na fax, bila sam vjerna Max Factor puderima, i tako do prije mozda tri godine;

- prvi puder koji sam probala nakon MF je bio neki Manhattan (od tad bjezim od njihovih pudera).
Divno je mirisao, ali je, sta god mu radila, "sjedio"na povrsini koze i nije radio nista, niti je prekrivao kako treba, niti je bio lagan na kozi;

- poslije toga se pocinjem jako ljutiti na samu sebe, i odlucujem preci na high end kozmetiku. Prije sam zapravo mogla ostaviti "suvisan" novac sa strane i kupiti sebi ono sto zelim kad skupim dovoljno istog ma kako to bilo skupo. A ne kao sad, vidim sjaj za usne iz nove Essence kolekcije, pa ako odmah ne potrosim tih 5-8 KM, sanjam ga i ne mogu se koncentrisati na posao jer mi fali nesto sto je izaslo sad i nece ga biti za mjesec dana, a ja nemam nista iz te kolekcije (tako ja opravdavam iracionalnu kupovinu). I sta mi drugo preostaje nego kupiti ga - i potrositi pare koje sam mogla ostaviti za nesto daleko kvalitetnije i korisnije...;

- u toj fazi se trosilo i trosilo, ali sam nakon nekog vremena shvatila da ni skupo ne znaci dobro, nego samo lijepa, kvalitetna ambalaza, ljubazna prodavacica koja ce vas maksimalno usluziti, i potruditi se da vam utrpa jos nesto :) ali ima i jako dobrih stvarcica, naravno, moram reci da u mom slucaju akcenat stoji na Clarins puderima;

- poslije isprobavam i druge drugstore pudere, i uvidjam da ima jako dobrih, tako da vec nekih godinu, godinu i pol koristim raznovrsne pudere.

Sve u svemu, u gore navedenom je bilo mnogo promasaja i par pogodaka, i razmisljam kako sam mogla mnogo novca ustedjeti samo da sam kupovala pametno. Ne jeftino, ne skupo, ne impulsivno, ne - kad odem kupiti karmin, a kupim jos 3 pudera jer su bili na akciji - nego jednostavno pametno.

Jedna vazna stvar o kojoj se po mom misljenju generalno ne vodi dovoljno racuna kad je make up u pitanju, a posebno puder, jeste rok trajanja. Tecni puder traje do dvije godine, nema sanse da ijedan traje duze - ili ja na takav jos nisam naletjela. Mineralni traje do 5 godina. Neophodno je prilikom kupovine svakog komada sminke pogledati na dnu bocice rok trajanja. To izgleda ovako:




I sad vi meni recite koja to zena moze potrositi 5 (ili vise) pudera za godinu dana?

Ja imam jednu svesku u koju upisem svaki kozmeticki proizvod koji kupim, i odamah, prilikom prve upotrebe, napisem datum prvog koritenja u tu svesku, da znam do kad ga smijem koristiti. Mozete vi kozmetiku koristiti i mjesec dana manje-vise, nista se znatno nece promijeniti za tih mjesec dana, ali ja znam djevojke koje puder koriste i po par godina. Rok trajanja nije onaj koji vam CM napise, ili Didaco, ili ko je vec uvoznik,  jer oni mogu staviti na deklaraciju sta hoce, jedino mjerodavno je ono na dnu bocice. Ovo vam mozda moze biti korisna informacija.

Eh, to nas povlaci do drugog danasnjeg pitanja, a to je koliko pudera nanosimo na lice. Mi zene, uvijek zelimo da nam koza izgleda savrseno, ali kada je mnogo zaista previse? Zasto postoji izreka: "Manje je vise"? Vjerovatno mnogima nije do dubioza, ali meni eto jeste, pa cu to pitanje izgurati do kraja.

Svakako pogledajte ovaj klip, Lisa Eldridge je to super demonstrirala - ako jedna tinejdzerka sa problematicnom kozom moze da se provuce sa laganim puderom i korektorom, moze svako.

A mi trebamo jednu toniranu kremu kad nam koza izgleda bas dobro, jedan puder koji dobro prekriva kad nam koza izgleda lose, jedan mineralni za ljeto, hidratantni za zimu, lagani za dan, teski za noc, skupi za specijalne prilike, jeftini jer je jeftin, jedan jer je bio na akciji, jedan jer nam ga je neko preporucio itd.

Trebamo li sve to zaista? Mislim da znate odgovor.

Ja sam cvrsto odlucila da necu kupiti ni jedan puder dok ne potrosim bar pet  cetiri. Jedan je skroz pri kraju, dva nova, neotvorena, tri polupna/poluprazna (kako je kome draze).

Sad se otvara novo pitanje - kako izdrzati? Mi zene smo pohlepne, nema sumnje.





Ova dva slatkisa su novi. Artdeco Hydra Silk u najsvjetlijoj mogucuj nijansi (dostupnoj kod nas), da s njim mogu posvijetliti bilo koji drugi puder koji mi je taman, i Elisabeth Arden Flawless Finish Bare Perfection Makeup SPF 8, u nijansi Warm Bronze (ocigledno pretamnoj za mene).



Ovaj je gotovo odradio svoje. Clarins True Radiance Foundation u nijansi 05 Shell/Coquille.








Pola bocice: Physicians Formula Sun Shield Liquid Makeup SPF8 u nijansi Honey Beige, Stila Natural Finish Oil-free Makeup u nijansi G (obje pretamne za mene) i Maybelline Affinitone u nijansi 09 Opal Rose.


Razlog iz kojeg je vecina mojih pudera pretamna/presvijetla za moju kozu je taj sto, ovisno o godisnjem dobu, nijasa moje koze varira, tako da volim imati sirok dijapazon nijansi.
Moram napomenuti da imam svijetlu kozu neutralnog podtona, koja opet ovisno o godisnjem dobu moze naginjati vise ka toplom ili hladnom, tako da je meni malo teze pronaci idealnu nijansu.
Recimo, sad mi najbolje odgovara Clarins True Radiance u nijansi Shell.

Osim toga, primjecujem da iz dana u dan sve vise volim lagano prekrivanje, ne podnosim teske pudere. Tako da je moja dnevna varijanta u 90% slucajeva tonirana krema. 

Toniranu kremu miksam od Essence matirajuce kreme i pudera po zelji, nekog od ovih tamnih, u omjeru kako mi odgovara u tom trenutku. Obavezno napravim sebi smjesu za nekih 7 dana, koju cuvam u praznoj kutiji od kreme za lice, i nanosim klasicnim kistom za puder.
Na kriticne dijelove nanesem korektor po potrebi, i zavrsim sa Rimmel Stay Matte presovanim puderom u nijansi 001 Transparent. 

Udavih pricom :)


Pozdrav!